Pogledajmo postojeći model pružanja obrazovanja koji uključuje mnogo izazova:
- Nema dovoljno škola, učitelja, osoblja itd., da bi svi bili podučeni. Uvijek zaostajemo.
- Trenutni obrazovni sistem pokušava uklopiti ljude u jedan kalup umjesto da koristi jedinstvenu iskru koju je Bog stvorio u svakom pojedincu. Ako bi svako dijete pratilo svoju strast koju je Bog stavio u njih, društvo bi bilo u savršenoj ravnoteži jer je Bog znao koliko čega treba stvoriti za društvo.
- Sistem haves i have-nots se stvara zbog količine novca i vremena potrebnog za školovanje.
- Djeca ne uče misliti za sebe već se ocjenjuju prema tome koliko dobro ponavljaju postojeće znanje.
- Mnogi godine školovanja, ali na kraju studenti često nemaju praktične vještine.
- Studenti provode godine učeći profesiju povrh 10-12 godina osnovnog obrazovanja.
- Trenutni sistem je iskorijenio kreativnost i prisilio djecu da postanu poput odraslih, odražavajući zastarjeli sistem pobjednika i gubitnika, knjigovnog znanja nasuprot primjeni, i osjećaj "nisam dovoljno dobar".
- Mnogo obrazovanja koje studenti primaju se zaboravlja jer se nikada ne primjenjuje ili koristi.
- Studenti često nemaju samopouzdanja jer mogu briljirati u jednom ili dva predmeta, ali im se govori da nisu dobri u drugima.
- Sistem je skup za održavanje, a studenti koji ga napuste rano nemaju nikakvu vrijednost, dok oni koji ga završe često nemaju samopouzdanja i praktične vještine.
- Djeca postaju svestrana, ali ne i stručnjaci ni u čemu, često zaboravljajući ono što su naučili zbog nedostatka primjene, što rezultira protraćenim obrazovanjem.
Šta je škola budućnosti?
- U školi budućnosti nema učitelja. Sva djeca iz svih razreda podučavaju jedni druge, otvorena za djecu i odrasle. Kurikulumi su dostupni da pruže mentalnu mapu, ali putovanje svakog učenika je samousmjereno. Mentori su dostupni za savjete o tome gdje početi, odgovaranje na pitanja i praktične vještine za posao.
- Djeca slijede svoju strast, učeći ono što žele, strast koju je Bog stavio u njih da bi pružili uravnoteženo društvo. Bog nam je dao različite strasti da stvori društvenu ravnotežu za ono što je potrebno, a škola koristi tu individualnu strast.
- Studenti određuju vlastiti kurikulum, fokusirajući se na jedan ili dva predmeta odjednom do majstorstva.
- Ovladavanje prvim predmetom gradi samopouzdanje, potičući studente da se suoče s novim predmetima s istim majstorstvom.
- Pošto je učenje vođeno strašću, majstorstvo dolazi prirodno i bez napora, pružajući vještinu koja omogućava studentima da zarađuju za život.
- Ovaj pristup omogućava studentima da brzo diplomiraju kao majstori u svom zanatu, ponosni na svoju stručnost.
- Novac teče bez napora prema tim studentima jer su ovladali i uživaju u svom radu, iskoristivši strast koju je Bog usadio u njih.
- Škola postaje okruženje za dijeljenje znanja gdje djeca, studenti i odrasli slobodno razmjenjuju znanje. Svako područje ima vodič kroz kurikulum s videozapisima i tutorijalima. Međutim, studenti su odgovorni za ažuriranje i dijeljenje sadržaja kurikuluma s istomišljenicima lokalno i globalno.
Primjeri
