Značenje života u kratkoj paraboli

Dok sam letio iznad ogromnog, beskrajnog okeana, divio sam se ljepoti sunca koje je obasjavalo talase ispod. Prostranstvo vode protezalo se do horizonta, očaravajući ples svjetla i pokreta. Ali ono što mi je zaista privuklo pažnju bila je mnoštvo ljudi koji su plivali protiv struje.

Sa svoje tačke gledišta na nebu, vidio sam ih kako se bore, svaki zamah bio je bitka protiv neumoljive struje. Plivali su s odlučnošću, lica im ispunjena odlučnošću, ali među njima se osjećao opipljiv umor.

Zaintrigiran i zabavljen, doviknuo sam im, moj glas je odjeknuo kroz zrak. 'Pogledajte gore! Postoji lakši način!' Ali moje riječi su progutale vjetar, nečujne i neprimijećene od onih ispod.

Odlučan da privučem njihovu pažnju, počeo sam bacati kamenčiće u vodu. Sitni prskaji izazvali su iritaciju umjesto svijesti. Zato sam podigao veće kamenje, nadajući se da će veći poremećaji natjerati ih da zastanu i pogledaju gore.

Ali umjesto da ih probude, kamenje je samo dodalo njihovoj borbi. Činili su se iritirani, čak i ljuti, svaki udarac samo je pojačavao njihovu odlučnost da plivaju jače. Neki su počeli njegovati povrede, noseći svoje borbe kao identitete, videći sebe kao žrtve nevidljive sile.

Pojavila su se novorođenčad, oči širom otvorene od nevinosti, brzo su se pridružila gomili. Oponašali su postupke onih oko sebe, nesvjesni da postoji drugačiji put.

S vremena na vrijeme, plivač bi dostigao tačku iscrpljenosti i predao se. U tom trenutku puštanja, plima bi se promijenila za njih. Više se ne boreći, počeli bi plutati, nježno nošeni strujom u suprotnom smjeru.

Ovi pojedinci formirali su manje grupe, udaljavajući se od mase. Više nisu rezonirali s većom gomilom, čiji je fokus ostao na neprekidnoj borbi protiv struje. Umjesto toga, ove manje grupe provodile su vrijeme reflektirajući, razumijevajući i prihvatajući tok života.

Dok su plutali i reflektirali, otok je počeo izranjati na horizontu, prethodno skriven od pogleda. Okrenuti u pravom smjeru, sada su mogli vidjeti ono što im je prije bilo nevidljivo.

Otok je predstavljao njihovo pravo ja, svrhu njihovog života. Uzbuđeni i motivirani, počeli su plivati prema njemu, njihovi zamasi sada u harmoniji s podržavajućom strujom.

Uz plimu koja im pomaže na putovanju, plivali su bez napora, u toku života. Borbe iz prošlosti činile su se kao daleka sjećanja, zamijenjene osjećajem svrhe i smjera.

Gledao sam ih odozgo, srce mi je bilo ispunjeno ponosom. Gledajući ih kako prihvataju svoj pravi put, dao sam im palac gore, gest čestitki i ohrabrenja.

Dok su se približavali otoku, talasi su se pretvorili u snažnu, ali nježnu silu, gurajući ih naprijed. Počeli su surfati na vrhu talasa, vozeći se s radošću i ushićenjem prema svojoj sudbini.

Putovanje ih je transformisalo. Ono što je počelo kao borba protiv plime postalo je harmoničan ples s njom. Pronašli su svoje pravo ja, svoju svrhu i smisao života.