Razmotrimo postojeći model pružanja obrazovanja koji uključuje mnogo izazova:
- Nema dovoljno škola, učitelja, osoblja itd., da poduče sve. Uvijek zaostaje.
- Trenutni obrazovni sustav pokušava uklopiti ljude u jedno te isto, umjesto da iskoristi svakog pojedinca kao jedinstvenu iskru koju je Bog stvorio. Ako bi svako dijete slijedilo svoju strast koju im je Bog stavio, društvo bi bilo u savršenoj ravnoteži jer je Bog znao koliko svakog stvoriti za društvo.
- Sustav haves i have-nots stvara se zbog količine novca i vremena potrebnog za školovanje.
- Djeca ne uče misliti za sebe već dobivaju ocjene na temelju toga koliko dobro ponavljaju postojeće znanje.
- Mnogo godina školovanja, ali na kraju studenti često nedostaju praktične vještine.
- Studenti provode godine učeći profesiju uz 10-12 godina osnovnog obrazovanja.
- Trenutni sustav je eliminirao kreativnost i prisilio djecu da postanu poput odraslih, odražavajući zastarjeli sustav pobjednika i gubitnika, knjigovnog znanja naspram primjene, i osjećaj "nisam dovoljno dobar."
- Mnogo obrazovanja koje studenti primaju zaboravi se jer se nikada ne primjenjuje ili koristi.
- Studentima često nedostaje samopouzdanja jer mogu biti izvrsni u jednom ili dva predmeta, ali im se govori da nisu dobri u drugima.
- Sustav je skup za održavanje, a studenti koji rano napuste školu nemaju vrijednost, dok oni koji ga završe često nedostaju samopouzdanje i praktične vještine.
- Djeca postaju majstori svih zanata, ali majstori nijednog, često zaboravljajući što su naučili zbog nedostatka primjene, što rezultira protraćenim obrazovanjem.
Što je škola budućnosti?
- U školi budućnosti nema učitelja. Sva djeca iz svih razreda podučavaju jedni druge, otvorena je i za djecu i odrasle. Kurikulumi su dostupni kako bi pružili mentalnu mapu, ali putovanje svakog učenika je samousmjereno. Mentori su dostupni za savjet o tome gdje početi, odgovaranje na pitanja i praktične radne vještine.
- Djeca slijede svoju strast, proučavajući ono što žele naučiti, strast koju im je Bog stavio kako bi pružila uravnoteženo društvo. Bog nam je svakom dao različite strasti kako bi stvorio društvenu ravnotežu za ono što je potrebno, a škola koristi tu individualnu strast.
- Studenti sami određuju svoj kurikulum, fokusirajući se na jedan ili dva predmeta odjednom do majstorstva.
- Majstorstvo prvog predmeta gradi samopouzdanje, potičući studente da se uhvate u koštac s novim predmetima s istim majstorstvom.
- Budući da je učenje vođeno strašću, majstorstvo dolazi prirodno i bez napora, pružajući vještinu koja omogućuje studentima da zarađuju za život.
- Ovaj pristup omogućuje studentima da brzo diplomiraju kao majstori u svom zanatu, ponosni na svoju stručnost.
- Novac teče bez napora prema tim studentima jer su ovladali i uživaju u svom radu, iskorištavajući strast koju im je Bog usadio.
- Škola postaje okruženje za dijeljenje znanja gdje djeca, studenti i odrasli slobodno razmjenjuju znanje. Svako područje ima vodič za kurikulum s videozapisima i tutorijalima. Međutim, studenti su odgovorni za ažuriranje i dijeljenje sadržaja kurikuluma s istomišljenicima lokalno i globalno.
Primjeri
