Značenje života u kratkoj paraboli

Dok sam letio iznad prostranog, beskrajnog oceana, divio sam se ljepoti valova ispod obasjanih suncem. Prostranstvo vode protezalo se do horizonta, očaravajući ples svjetla i pokreta. Ali ono što mi je zaista privuklo pažnju bila je mnoštvo ljudi koji su plivali protiv struje.

Sa svoje točke gledišta na nebu, vidio sam ih kako se bore, svaki zamah bio je bitka protiv neumoljive struje. Plivali su s odlučnošću, lica im bila urezana odlučnošću, ali među njima se osjećao opipljiv umor.

Zainteresiran i zabavljen, pozvao sam ih, moj glas je odjekivao zrakom. 'Pogledajte gore! Postoji lakši put!' Ali moje riječi progutao je vjetar, nečujne i neprimijećene od onih ispod.

Odlučan da privučem njihovu pažnju, počeo sam bacati kamenčiće u vodu. Sitni prskaji izazvali su iritaciju umjesto svijesti. Zato sam uzeo veće kamenje, nadajući se da će veći poremećaji natjerati ih da zastanu i pogledaju gore.

Ali umjesto da ih probudim, kamenje je samo dodatno otežalo njihovu borbu. Izgledali su iritirano, čak ljuti, svaki udar samo je pojačao njihovu odlučnost da plivaju jače. Neki su počeli njegovati ozljede, noseći svoje borbe kao identitete, videći sebe kao žrtve nevidljive sile.

Pojavila su se novorođenčad, oči im širom otvorene od nevinosti, brzo su se pridružila gomili. Oponašali su postupke onih oko njih, nesvjesni da postoji drugačiji put.

S vremena na vrijeme, plivač bi dosegao točku iscrpljenosti i predao se. U tom trenutku puštanja, plima bi se okrenula za njih. Više se ne boreći, počeli su plutati, nježno nošeni strujom u suprotnom smjeru.

Ti su pojedinci formirali manje grupe, udaljavajući se od mase. Više nisu rezonirali s većom gomilom, čiji je fokus ostao na neprekidnoj borbi protiv struje. Umjesto toga, te manje grupe provodile su vrijeme razmišljajući, razumijevajući i prihvaćajući tijek života.

Dok su plutali i razmišljali, otok se počeo pojavljivati na horizontu, prethodno skriven iz vidokruga. Okrenuti u pravom smjeru, sada su mogli vidjeti ono što im je prije bilo nevidljivo.

Otok je predstavljao njihova prava ja, njihov životni cilj. Uzbuđeni i motivirani, počeli su plivati prema njemu, njihovi zamasi sada su bili u skladu s potporom struje.

Uz plimu koja im je pomagala na putovanju, plivali su bez napora, u tijeku života. Borbe iz prošlosti činile su se kao udaljena sjećanja, zamijenjene osjećajem svrhe i smjera.

Gledao sam ih odozgo, srce mi je bilo ispunjeno ponosom. Vidjevši ih kako prihvaćaju svoj pravi put, dao sam im palac gore, gestu čestitanja i ohrabrenja.

Kako su se približavali otoku, valovi su se pretvorili u snažnu, ali nježnu silu, gurajući ih naprijed. Počeli su surfati na vrhovima valova, jašući s radošću i uzbuđenjem prema svojoj sudbini.

Putovanje ih je transformiralo. Ono što je započelo kao borba protiv struje, postalo je harmoničan ples s njom. Pronašli su svoje pravo ja, svoju svrhu i smisao života.